A
-
administrativni funkcionalni stil
funkcionalni stil određen svojom preskriptivnom funkcijom, služi za izricanje onoga što se propisuje i za oblikovanje jasnih i nedvosmislenih tvrdnja, stil zakona, propisa i odredaba
-
akuzativ
padež koji odgovara na pitanja Koga?, Što?
-
anglizam
riječ ili koji drugi element engleskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu
-
aorist
prošlo svršeno glagolsko vrijeme
-
apozicija
nesamostalni rečenični dio koji je uvijek imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i slaže se s njom u padežu, a najčešće i u rodu i broju
-
atribut
nesamostalni rečenični dio kojim se izriče dopuna imenici, a može biti pridjev, broj ili nesročna imenica
B
-
bezvučni suglasnik
suglasnik pri čijemu izgovoru glasnice ne titraju
-
bjelina
pravopisni znak koji se ostvaruje kao grafijski prazno mjesto
-
broj
1. nepromjenjiva ili promjenjiva riječ kojom se označuje koliko čega ima ili koje je što u poretku
2. gramatička kategorija riječi (uz rod i padež) kojom se označuje govori li se o jednome primjerku onoga što označuje imenica ili o više njih
C
-
crtica
pravopisni znak ( – ) kojim se označuje stanka ili upravni govor i odjeljuju umetnuti dijelovi rečenice, koji se piše između brojeva da se označi raspon (od – do), između imena mjesta da se označi udaljenost ili smjer kretanja i između dvaju uzastopnih naziva privremeno ili trajno združenih u međusobni odnos
Č
-
čestica
nepromjenjiva riječ koja služi za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnoga sadržaja
-
član
prijedlog uz prezime koji označuje podrijetlo (de, della, van, od i slično)
D
-
dativ
padež koji odgovara na pitanja Komu?, Čemu?
-
desna zagrada
pravopisni znak ( ) ) koji se piše iza brojčane ili slovne oznake u nabrajanju: 1), a), B)
-
dužina
1. trajanje sloga ili samoglasnika
2. znak ( ‾ ) kojim se bilježi dugi samoglasnik
- dvoslov
znak za jedan glas sastavljen od dvaju slova
-
dvotočka (dvotočje)
pravopisni znak ( : ) koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja
-
dvousneni suglasnik (bilabijalni suglasnik)
suglasnik u čijemu oblikovanju sudjeluju gornja i donja usna
E
-
egzonim
zemljopisno ime u širokoj uporabi u kojemu jeziku za zemljopisni objekt koji se nalazi izvan područja na kojemu taj jezik ima službeni status, a razlikuje se od lika koji se upotrebljava na službenome jeziku ili jezicima države kojoj taj objekt pripada
-
egzotizam
posuđenica koja označuje osobitosti pojedinoga naroda i ne može se zamijeniti hrvatskom riječju
F
-
fonologija (glasoslovlje)
grana gramatike koja proučava glasove kao razlikovne jedinice jezika
-
fonološki
koji vodi računa o izgovoru
-
fonološko pravopisno načelo
pravopisno načelo u kojemu se slijedi izgovor, tj. provode se glasovne promjene na granici morfema
-
funkcionalni stil
stil standardnoga jezika koji služi za ispunjavanje određene potrebe
G
-
genitiv
padež koji odgovara na pitanja Koga?, Čega?
-
glagol
promjenjiva riječ kojom se izriče radnja, stanje i zbivanje i koja se mijenja po licima
-
glagolska imenica
imenica tvorena od glagolskoga pridjeva trpnog i nastavka -je
-
glagolski pridjev radni
glagolski oblik koji se tvori od infinitivne osnove i nastavaka -o, -ao, -la, -lo u jednini i -li, -le, -la u množini
-
glagolski pridjev trpni
glagolski oblik koji se tvori od infinitivne osnove i nastavaka -n, -na, -no, -ni, -ne, -na; -en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena; -jen, -jena, -jeno, -jeni, -jene, -jena; -t, -ta, -to, -ti, -te, -ta
-
glagolski prilog prošli
glagolski oblik koji imaju svršeni glagoli, a tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci -vši ili -avši
-
glagolski prilog sadašnji
glagolski oblik koji imaju nesvršeni glagoli, a tvori se tako da se 3. licu množine prezenta dodaje nastavak -ći
-
glas
najmanji govorni odsječak na koji se riječi mogu rastaviti
-
glavna surečenica
surečenica u zavisnosloženoj rečenici u koju se uvrštava zavisna surečenica, tj. čijemu je sadržaju podređen sadržaj zavisne surečenice
|
|
I
-
ime
riječ ili više riječi kojima se imenuje, naziva ili označuje pojedinačno biće, stvar, pojava ili zemljopisno područje
-
imenica
promjenjiva riječ kojom se označuju bića, stvari ili pojave, mijenja se po padežima i brojevima, a ima svoj rod
-
imperativ
glagolski način kojim se izriče zapovijed, poticaj ili molba
-
imperfekt
prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme
-
infinitiv
neodređeni glagolski oblik u kojemu se glagoli obično navode u rječniku
-
inicijal
početno slovo imena ili prezimena
-
instrumental
padež koji odgovara na pitanja S kim?
, Čim?
-
inverzija
promjena uobičajenoga reda riječi ili poretka dijelova rečenice
-
isključni
koji isključuje što iz rečenice, koji ima surečenicu kojom se što isključuje iz rečenice
-
ispadanje suglasnika
glasovna promjena u kojoj se radi lakšega izgovora gube neki suglasnici u određenim suglasničkim skupinama
-
izjavna rečenica
rečenica kojom se što izjavljuje, tvrdi ili niječe, a završava točkom
-
izostavnik (apostrof)
pravopisni znak ( ' ) koji se piše umjesto izostavljenoga slova
-
izvedenica
riječ koja nastaje izvođenjem
-
izvođenje
osnovni tvorbeni način kojim od jedne osnove i sufiksa ili prefiksa nastaju nove riječi
|
|
J
-
jat
glas koji je nekad postojao u slavenskim jezicima, a u suvremenome hrvatskom standardnom jeziku odražava se kao ije, je, e ili i
-
jednačenje po mjestu tvorbe
glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po mjestu tvorbe jednače u suglasničkim skupinama tako da se prvi suglasnik skupine zamjenjuje suglasnikom koji je po mjestu tvorbe jednak drugomu suglasniku skupine
-
jednačenje po zvučnosti
glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po zvučnosti jednače u suglasničkim skupinama tako da se prvi suglasnik skupine zamjenjuje suglasnikom koji je po zvučnosti jednak drugomu suglasniku skupine
-
jednina
gramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o jednome primjerku onoga što označuje ta riječ
-
jednorječan
koji se sastoji od jedne riječi
-
jednoslov
znak za jedan glas sastavljen od jednoga slova
-
jotacija
glasovna promjena kod koje se nenepčani (nepalatalni) suglasnici k, g, h, c, t, d, s, z, l, n stapaju s j i daju nepčane (palatalne) suglasnike č, ć, đ, lj, nj, š, ž, a p, b, m, v, f uz j zamjenjuju se skupinama plj, blj, mlj, vlj, flj
|
|
K
-
književnoumjetnički funkcionalni stil
najslobodniji i najindividualniji funkcionalni stil, stil književnih djela
-
komparativ
drugi stupanj u stupnjevanju pridjeva i priloga kojim se u usporedbi izriče veći stupanj posjedovanja koje osobine ili svojstva
-
kondicional
pogodbeni način
-
kondicional drugi
pogodbeni način koji se tvori od kondicionala prvoga pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
-
kondicional prvi
pogodbeni način koji se tvori od nenaglašenoga aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
-
korijen
najmanji zajednički dio svih riječi koje pripadaju istoj tvorbenoj porodici
-
kosa crta
pravopisni znak ( / ) koji se piše pri odvajanju sadržaja koji označuju jednu od mogućnosti, označivanju uključenosti obiju sastavnica, označivanju prijelaza jednoga razdoblja u drugo te administrativnome zapisu između brojčanih i slovnih oznaka ili podataka
-
kosi padeži
svi padeži osim nominativa i vokativa
-
kratica
skraćena riječ ili više riječi u pisanju
L
-
leksikalizacija
postupak kojim nastaje nova riječ
-
lice (osoba)
kategorija koja označuje govoritelja, sugovoritelja ili onoga o kojemu se govori ili ono o čemu se govori
-
lokativ
padež koji odgovara na pitanja O kome?, O čemu?
M
-
množina
gramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o više primjeraka onoga što označuje ta riječ
-
morfologija (oblikoslovlje)
grana gramatike koja proučava oblike riječi
-
morfonološko pravopisno načelo
načelo u kojemu se poštuje glasovni sastav morfema, tj. ne provode se glasovne promjene na granici morfema
N
-
nadimak
ime koje zamjenjuje pravo ime ili se upotrebljava uz njega, stječe se u društvu zahvaljujući kakvoj osobini
-
naglasak
1. isticanje jednoga sloga u riječi silinom, duljinom i visinom tona
2. znak kojim se bilježi izgovor riječi
-
naglasnica (naglašena riječ)
riječ koja ima svoj naglasak
-
naglašavati
obilježavati riječi naglaskom
-
nastavak
dio riječi koji se nalazi iza osnove
-
navod
tekst ili dio teksta doslovno prenesen iz koje veće cjeline
-
navodnici
pravopisni znak kojim se označuje početak ili kraj teksta koji se navodi doslovno ili kojemu se daje drugo značenje ili kojim se označuje da se riječ ispred i iza koje stoji uzima u prenesenome značenju, da ne pripada standardnomu jeziku ili da je riječ o imenu; uvijek se upotrebljava u paru ( „ ” )
-
navođenje
doslovno prenošenje teksta ili dijela teksta iz koje veće cjeline
-
naziv
stručni izraz za određeni pojam
-
nenaglasnica (nenaglašena riječ)
riječ koja nema svoj naglasak
-
neodređeni pridjev
pridjev kojim se izriče promjenjiva osobina ili svojstvo, a odgovara na pitanje Kakav?
-
nepčani suglasnik (palatal)
suglasnik koji se tvori tako da srednji dio jezika dodiruje nepce
-
nepostojani a
samoglasnik a koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi, a u drugim se oblicima te riječi gubi; glasovna promjena u kojoj dolazi do gubljenja ili pojavljivanja samoglasnika a u nekim oblicima riječi
-
nepostojani e
samoglasnik e koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi, a u drugim se oblicima gubi; glasovna promjena u kojoj dolazi do gubljenja ili pojavljivanja samoglasnika e u nekim oblicima riječi
-
nepromjenjiva riječ
riječ koja se ne može mijenjati po oblicima
-
nepunoznačan
koji ima nesamostalno značenje, značenje koje ovisi o značenju drugih jedinica
-
nesvršeni glagol
glagol kojim se izriče radnja koja traje
-
neupravni govor
govor koji nije izravno upravljen komu
-
nezavisnosložena rečenica rečenica
rečenica složena povezivanjem ravnopravnih surečenica
-
niječan
kojim se što niječe
-
niječnica
čestica kojom se što niječe
-
nominativ
padež koji odgovara na pitanja Tko?, Što?
|
|
O
-
objekt
samostalni rečenični dio na koji prelazi glagolska radnja
-
oblik
različit izraz i gramatički sadržaj koji pripada istoj riječi
-
oblikoslovlje
grana gramatike koja proučava oblike riječi
-
odmilica (hipokoristik)
riječ od milja koja se upućuje komu da bi se izrazio osobito blizak odnos s njim
-
odraz jata
ostvaraj jata koji može biti ije, je, e ili i
-
određeni pridjev
pridjev kojim se izriče stalna osobina ili svojstvo, a odgovara na pitanje Koji?
-
osnova
dio promjenjive riječi koji nosi leksičko značenje
-
osobno ime (antroponim)
ime pojedinačne osobe koje se stječe rođenjem
P
-
padež
gramatička kategorija riječi (uz broj i rod) kojom se izriču odnosi imenskih riječi s ostalim riječima u rečenici
-
palatalizacija
glasovna promjena u kojoj se nenepčanici k, g, h, c zamjenjuju nepčanicima č, ž, š ispred e i i
-
patronim
obiteljsko ime izvedeno prema imenu oca ili imenu kojega pretka
-
perfekt
opće prošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
-
perifrazno ime (perifraza)
opisno, najčešće višerječno, ime kojim se zamjenjuje pravo osobno ili zemljopisno ime, a nastaje na temelju bitnih obilježja zemljopisnoga pojma ili osobe na koju se odnosi
-
pluskvamperfekt
pretprošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od perfekta ili imperfekta glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog
-
pojačajni izraz
izraz koji služi za pojačavanje ili naglašavanje pojedinih dijelova rečenice
-
pojačivač
izraz koji služi za pojačavanje ili naglašavanje pojedinih dijelova rečenice
-
pokrata
riječ koja se piše velikim slovima nastala kraćenjem najčešće višerječnoga naziva ili imena
-
pokriveni r
glas r kojemu prethodi drugi suglasnik iza kojega nije morfemska granica
-
polunavodnici
pravopisni znak kojim se označuje početak i kraj teksta koji se navodi doslovno ili kojemu se daje drugo značenje, a nalazi se unutar drugoga teksta označenog navodnicima; njime se označuje i početak i kraj značenja koje riječi; uvijek se upotrebljava u paru ( ' ' )
-
polusloženica
riječ nastala združivanjem dviju riječi u jednu pri kojemu svaka riječ zadržava svoj morfološki i naglasni lik
-
posuđenica
riječ ili koji drugi element stranoga podrijetla koji je više ili manje prilagođen jezičnomu sustavu jezika u koji je posuđen
-
posvojni pridjev
pridjev kojim se izriče pripadanje čemu; tvori se s pomoću sufikasa -ov/-ev i -in
-
povezivanje
sklapanje istovrijednih surečenica u vezničku nezavisnosloženu rečenicu
-
pozitiv
prvi stupanj stupnjevanja pridjeva i priloga kojim se izriče posjedovanje koje osobine ili svojstva
-
pravopisni znak
znak koji u pisanome tekstu služi da se odredi kako što treba čitati ili razumjeti i za rastavljanje teksta na rečenice i njihove dijelove
-
predikat
najvažniji rečenični dio koji otvara mjesto svim ostalim samostalnim rečeničnim dijelovima
-
prednaglasnica
riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ iza sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu
-
prefiks
tvorbena jedinica, po podrijetlu najčešće prijedlog, koja se nalazi ispred tvorbene osnove
-
prefiksoid
tvorbena jedinica koja ima značenje cijele riječi i nalazi se ispred tvorbene osnove
-
prezent
sadašnje glagolsko vrijeme
-
prezime
nasljedno obiteljsko ime ili ime koje žena stječe udajom
-
pridjev
promjenjiva riječ kojom se izriče osobina ili svojstvo imenica i koja se mijenja po padežima, broju i rodu
-
prijedlog
nepromjenjiva riječ koja upravlja oblikom imenske riječi uz koju stoji
-
prilog
nepromjenjiva riječ koja se dodaje ili prilaže najčešće glagolima ili pridjevima kako bi se dopunilo ili pobliže odredilo njihovo značenje
-
priložna oznaka
samostalan rečenični dio koji se pridružuje predikatu, a izriče okolnosti vršenja glagolske radnje
-
promjenjiva riječ
riječ koja se može mijenjati po oblicima
-
prozodija
grana fonologije koja proučava i opisuje naglaske, dužinu slogova te intonaciju
-
publicistički funkcionalni stil
stil javnoga priopćavanja kojim se služe novinari i publicisti, stil novina, televizije, radija i internetskih portala
-
punoznačan
koji ima samostalno značenje, značenje koje ne ovisi o značenju drugih jedinica
|
|
R
-
razgovorni funkcionalni stil
stil koji služi za potrebe svakodnevnoga sporazumijevanja, a odlikuje se komunikacijskom spontanošću i nepripremljenošću, neusiljenošću, prirodnošću i familijarnošću
-
rečenica
uređeni skup riječi kojim se izražava misaona cjelina, odnosno prenosi potpuna obavijest
-
rečenični prilog
riječi ili skupovi riječi koji se odnose na rečenicu kao cjelinu, izriču stajalište govornika prema sadržaju rečenice i sintaktički ne pripadaju rečenici bez obzira na to gdje se nalaze u rečenici
-
riječ
1. skup glasova (izraz) koji ima značenje (sadržaj) i može stajati samostalno
2. jedinica teksta koja se nalazi između dviju bjelina
-
riječ stranoga podrijetla
riječ iz jednoga jezika koja se nalazi u drugomu jeziku bez obzira na stupanj prilagodbe tomu jeziku
-
rod
gramatička kategorija riječi (uz broj i padež) koja se očituje u slaganju imenice s pridjevnim riječima
S
-
samoglasnik (otvornik)
glas oblikovan otvorenim, slobodnim prolazom zračne struje pri čemu glasnice titraju
-
sibilarizacija
glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h zamjenjuju suglasnicima c, z, s ispred i
-
sintaksa (skladnja)
grana gramatike koja proučava ustrojstvo jedinica većih od razine riječi
-
sklonidba (deklinacija)
promjena imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva po padežima
-
slaganje
tvorbeni način kojim od dviju osnova i spojnika nastaje jedna riječ
-
slog
najmanja izgovorna jedinica koju čine jedan samoglasnik i jedan suglasnik ili više njih
-
slovkanje
čitanje čega slovo po slovo, izgovaranje čega glas po glas
-
slovo
grafički znak za glas u pismu, znak kojim se zapisuje glas
-
složena rečenica
rečenica koja ima dva ili više predikata
-
složenica
riječ nastala slaganjem
-
spojnica
pravopisni znak ( - ) koji se piše na kraju retka ako se riječ prekida i nastavlja u sljedećemu retku, u polusloženicama i pri sklanjanju pokrata
-
sprezanje
promjena glagola po licima u kojemu vremenu ili načinu
-
sprezati
mijenjati glagol po licima u kojemu vremenu ili načinu
-
srastanje
tvorbeni način u kojemu sudjeluju dvije sastavnice od kojih prva može biti ili osnova ili riječ, a druga je uvijek riječ; između sastavnica nikad ne dolazi spojnik -o-
-
srbizam
riječ ili koji drugi element srpskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu
-
stanje
gramatička kategorija kojom se izriče odnos glagolske radnje prema subjektu u rečenici
-
strana riječ
riječ koja se nalazi u kojemu jeziku, ali ni na koji način nije prilagođena njegovu sustavu
-
stupnjevanje
promjena pridjeva i priloga s obzirom na količinu posjedovanoga svojstva
-
subjekt
samostalni rečenični dio koji označuje vršitelja radnje
-
sufiks
tvorbena jedinica koja se nalazi iza tvorbene osnove
-
sufiksacija
tvorbeni način kojim se iza osnove riječi dodaje tvorbeni nastavak ili sufiks
-
sufiksoid
tvorbena jedinica koja ima značenje cijele riječi i nalazi se iza tvorbene osnove
-
suglasnik (zatvornik)
glas pri čijemu je izgovoru potpuno ili djelomično zatvoren prolaz zračnoj struji
-
superlativ
treći stupanj u stupnjevanju pridjeva i priloga kojim se u usporedbi izriče najveći stupanj posjedovanja koje osobine ili svojstva
-
suprotni veznik
veznik koji povezuje nezavisnosložene suprotne surečenice
-
surečenica
rečenica koja je sastavnica složene rečenice
-
sveza (sintagma)
slijed dviju ili više riječi koje čine sintaktičku i semantičku cjelinu
-
svršeni glagol
glagol kojim se izriče radnja koja je završila
-
svršenost
gramatička kategorija kojom se izriče da je glagolska radnja završila
|
|
T
-
talijanizam
riječ ili koji drugi element talijanskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu
-
tekstni konektor
rečenični prilog koji služi za povezivanje rečenica na razini teksta
-
titula
oznaka stručnoga ili znanstvenoga statusa
-
točka
pravopisni znak ( . ) koji stoji na kraju rečenice te iza kratica i rednih brojeva
-
točka sa zarezom
pravopisni znak ( ; ) koji se piše pri jačemu odvajanju od onoga koje označuje zarez, a slabijemu od onoga koje označuje točka
-
transkripcija (prezvukovljivanje)
prikazivanje znakova jednoga pismovnog sustava znakovima drugoga pismovnog sustava u kojemu se uzima u obzir izgovor znakova
-
transliteracija (preslovljivanje)
prikazivanje znakova jednoga slovnog pismovnog sustava znakovima drugoga slovnoga pismovnog sustava
-
trotočka (trotočje)
pravopisni znak ( ... ) koji pokazuje da je tekst namjerno prekinut ili izostavljen
-
turcizam
riječ ili koji drugi element turskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu
-
tvorba riječi
1. grana gramatike koja proučava postanak novih riječi od već postojećih
2. način postanka novih riječi
-
tvorbena osnova
dio tvorenice koji čuva izraznu i sadržajnu vezu s osnovnom riječju
-
tvorenica
riječ koja se može rastaviti na tvorbene dijelove po uzoru na koje se mogu tvoriti nove riječi
|
|
U
-
umanjenica
izvedenica koja znači da je ono što je označeno osnovnom riječju umanjeno ili malo
-
upitna rečenica
rečenica kojom se postavlja kakvo pitanje, a završava upitnikom
-
upitnik
pravopisni znak ( ? ) koji se piše na kraju upitne rečenice
-
upitnik s uskličnikom
pravopisni znak ( ?! ) koji se piše na kraju rečenice kojom se istodobno izražava pitanje i čuđenje, ushit ili oduševljenje
-
upravljanje (rekcija)
svojstvo glagola, pridjeva i prijedloga da otvaraju mjesto drugim riječima u određenome padežu
-
upravljati
otvarati mjesto drugim riječima u određenome padežu
-
upravni govor
govor koji je izravno upravljen komu
-
usklična rečenica
rečenica kojom se izražava kakav osjećaj, zapovijed ili zabrana, a završava uskličnikom
-
uskličnik
pravopisni znak ( ! ) koji se piše na kraju usklične i zapovjedne rečenice te iza vokativa
-
uskličnik s upitnikom
pravopisni znak ( !? ) koji se piše na kraju rečenice kojom se izražava istodobno čuđenje, ushit ili oduševljenje i pitanje
-
usklik
nepromjenjiva riječ kojom se izražavaju različiti osjećaji ili oponašaju zvukovi iz prirode
-
uspravno nabrajanje
nabrajanje pri kojemu se riječi, više riječi ili rečenice nabrajaju svaka u novome retku i iza njih se ne piše zarez
-
uvećanica
izvedenica koja znači da je ono što je označeno osnovnom riječju uvećano ili veliko
|
|
V
-
veznik
nepromjenjiva riječ kojom se povezuju riječi, skupine riječi ili rečenice
-
vid
gramatička kategorija glagola kojom se izriču razlike u trajanju određene radnje
-
višečlan
koji se sastoji od više sastavnica koje ne moraju nužno biti riječi
-
višerječan
koji se sastoji od dviju ili više riječi
-
vokativ
padež dozivanja, pojavljuje se uz usklike, npr. Ej!, Oj!
-
vrijeme
gramatička kategorija glagola kojom se izražava odnos prema onome što je bilo, što je sada ili što će biti
Z
-
zagrade
pravopisni znak ( ( ) ) kojim se označuje dopunjavanje, objašnjavanje i posebno isticanje jednoga dijela teksta i služi za skraćeno označivanje dvostrukih likova istoznačnih riječi; uvijek se pojavljuje u paru
-
zamjenica
promjenjiva riječ kojom se zamjenjuje koja druga imenska riječ
-
zanaglasnica
riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ ispred sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu
-
zarez
pravopisni znak ( , ) kojim se označuje inverzija rečeničnih dijelova ili surečenica, suprotnost, umetanje ili naknadno dodavanje te kojim se odjeljuju desetinke od cijeloga broja
-
zavisna surečenica
surečenica u zavisnosloženoj rečenici čiji je sadržaj podređen sadržaju glavne surečenice u koju se uvrštava
-
zavisnosložena rečenica
rečenica složena od dviju ili više surečenica koje nisu ravnopravne, nego sadržaj jedne surečenice ovisi o sadržaju druge surečenice
-
zemljopisno ime (toponim)
ime kakva zemljopisnoga područja (kontinenta, države, kopnene površine, naseljenoga mjesta, dijela naseljenoga mjesta, vode, gore ili pokrajine)
-
zijev (hijat)
uzastopni ostvaraj dvaju samoglasnika
-
znanstveni funkcionalni stil
najstroži funkcionalni stil standardnoga jezika koji je u potpunosti u službi logičke organizacije sadržaja i njezina izraza, stil znanstvenih radova, monografija i školskih udžbenika
-
zubni suglasnik (dentalni suglasnik)
suglasnik u čijemu oblikovanju sudjeluju donja usna i gornji zubi
-
zvjezdica
pravopisni znak ( * ) koji se stavlja ispred riječi koja je uspostavljena rekonstrukcijom ili ispred nepravilnih riječi ili rečenica
-
zvonačnik (sonant)
suglasnik pri čijemu izgovoru nije potpuno zatvoren prolaz zračnoj struji
-
zvučni suglasnik
suglasnik pri čijemu izgovoru glasnice titraju
|