A

• administrativni funkcionalni stil

  funkcionalni stil određen svojom preskriptivnom funkcijom, služi za izricanje onoga što se propisuje i za oblikovanje jasnih i nedvosmislenih tvrdnja, stil zakona, propisa i odredaba

• akuzativ

  padež koji odgovara na pitanja Koga?, Što?

• anglizam

  riječ ili koji drugi element engleskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu

• aorist

  prošlo svršeno glagolsko vrijeme

• apozicija

  nesamostalni rečenični dio koji je uvijek imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i slaže se s njom u padežu, a najčešće i u rodu i broju

• atribut

  nesamostalni rečenični dio kojim se izriče dopuna imenici, a može biti pridjev, broj ili nesročna imenica

B

• bezvučni suglasnik

  suglasnik pri čijemu izgovoru glasnice ne titraju

• bjelina

  pravopisni znak koji se ostvaruje kao grafijski prazno mjesto

• broj

  1. nepromjenjiva ili promjenjiva riječ kojom se označuje koliko čega ima ili koje je što u poretku

  2. gramatička kategorija riječi (uz rod i padež) kojom se označuje govori li se o jednome primjerku onoga što označuje imenica ili o više njih

C

• crtica

  pravopisni znak ( – ) kojim se označuje stanka ili upravni govor i odjeljuju umetnuti dijelovi rečenice, koji se piše između brojeva da se označi raspon (od – do), između imena mjesta da se označi udaljenost ili smjer kretanja i između dvaju uzastopnih naziva privremeno ili trajno združenih u međusobni odnos

Č

• čestica

  nepromjenjiva riječ koja služi za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnoga sadržaja

• član

  prijedlog uz prezime koji označuje podrijetlo (de, della, van, od i slično)

D

• dativ

  padež koji odgovara na pitanja Komu?, Čemu?

• desna zagrada

  pravopisni znak ( ) ) koji se piše iza brojčane ili slovne oznake u nabrajanju: 1), a), B)

• dužina

  1. trajanje sloga ili samoglasnika

  2. znak ( ‾ ) kojim se bilježi dugi samoglasnik

• dvoslov

  znak za jedan glas sastavljen od dvaju slova

• dvotočka (dvotočje)

  pravopisni znak ( : ) koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja

• dvousneni suglasnik (bilabijalni suglasnik)

  suglasnik u čijemu oblikovanju sudjeluju gornja i donja usna

E

• egzonim

  zemljopisno ime u širokoj uporabi u kojemu jeziku za zemljopisni objekt koji se nalazi izvan područja na kojemu taj jezik ima službeni status, a razlikuje se od lika koji se upotrebljava na službenome jeziku ili jezicima države kojoj taj objekt pripada

• egzotizam

  posuđenica koja označuje osobitosti pojedinoga naroda i ne može se zamijeniti hrvatskom riječju

F

• fonologija (glasoslovlje)

  grana gramatike koja proučava glasove kao razlikovne jedinice jezika

• fonološki

  koji vodi računa o izgovoru

• fonološko pravopisno načelo

  pravopisno načelo u kojemu se slijedi izgovor, tj. provode se glasovne promjene na granici morfema

• funkcionalni stil

  stil standardnoga jezika koji služi za ispunjavanje određene potrebe

G

• genitiv

  padež koji odgovara na pitanja Koga?, Čega?

• glagol

  promjenjiva riječ kojom se izriče radnja, stanje i zbivanje i koja se mijenja po licima

• glagolska imenica

  imenica tvorena od glagolskoga pridjeva trpnog i nastavka -je

• glagolski pridjev radni

  glagolski oblik koji se tvori od infinitivne osnove i nastavaka -o, -ao, -la, -lo u jednini i -li, -le, -la u množini

• glagolski pridjev trpni

  glagolski oblik koji se tvori od infinitivne osnove i nastavaka -n, -na, -no, -ni, -ne, -na; -en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena; -jen, -jena, -jeno, -jeni, -jene, -jena; -t, -ta, -to, -ti, -te, -ta

• glagolski prilog prošli

  glagolski oblik koji imaju svršeni glagoli, a tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci -vši ili -avši

• glagolski prilog sadašnji

  glagolski oblik koji imaju nesvršeni glagoli, a tvori se tako da se 3. licu množine prezenta dodaje nastavak -ći

• glas

  najmanji govorni odsječak na koji se riječi mogu rastaviti

• glavna surečenica

  surečenica u zavisnosloženoj rečenici u koju se uvrštava zavisna surečenica, tj. čijemu je sadržaju podređen sadržaj zavisne surečenice

I

• ime

  riječ ili više riječi kojima se imenuje, naziva ili označuje pojedinačno biće, stvar, pojava ili zemljopisno područje

• imenica

  promjenjiva riječ kojom se označuju bića, stvari ili pojave, mijenja se po padežima i brojevima, a ima svoj rod

• imperativ

  glagolski način kojim se izriče zapovijed, poticaj ili molba

• imperfekt

  prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme

• infinitiv

  neodređeni glagolski oblik u kojemu se glagoli obično navode u rječniku

• inicijal

  početno slovo imena ili prezimena

• instrumental

  padež koji odgovara na pitanja S kim? , Čim?

• inverzija

  promjena uobičajenoga reda riječi ili poretka dijelova rečenice

• isključni

  koji isključuje što iz rečenice, koji ima surečenicu kojom se što isključuje iz rečenice

• ispadanje suglasnika

  glasovna promjena u kojoj se radi lakšega izgovora gube neki suglasnici u određenim suglasničkim skupinama

• izjavna rečenica

  rečenica kojom se što izjavljuje, tvrdi ili niječe, a završava točkom

• izostavnik (apostrof)

  pravopisni znak ( ' ) koji se piše umjesto izostavljenoga slova

• izvedenica

  riječ koja nastaje izvođenjem

• izvođenje

  osnovni tvorbeni način kojim od jedne osnove i sufiksa ili prefiksa nastaju nove riječi

J

• jat

  glas koji je nekad postojao u slavenskim jezicima, a u suvremenome hrvatskom standardnom jeziku odražava se kao ije, je, e ili i

• jednačenje po mjestu tvorbe

  glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po mjestu tvorbe jednače u suglasničkim skupinama tako da se prvi suglasnik skupine zamjenjuje suglasnikom koji je po mjestu tvorbe jednak drugomu suglasniku skupine

• jednačenje po zvučnosti

  glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po zvučnosti jednače u suglasničkim skupinama tako da se prvi suglasnik skupine zamjenjuje suglasnikom koji je po zvučnosti jednak drugomu suglasniku skupine

• jednina

  gramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o jednome primjerku onoga što označuje ta riječ

• jednorječan

  koji se sastoji od jedne riječi

• jednoslov

  znak za jedan glas sastavljen od jednoga slova

• jotacija

  glasovna promjena kod koje se nenepčani (nepalatalni) suglasnici k, g, h, c, t, d, s, z, l, n stapaju s j i daju nepčane (palatalne) suglasnike č, ć, đ, lj, nj, š, ž, a p, b, m, v, f uz j zamjenjuju se skupinama plj, blj, mlj, vlj, flj

K

• književnoumjetnički funkcionalni stil

  najslobodniji i najindividualniji funkcionalni stil, stil književnih djela

• komparativ

  drugi stupanj u stupnjevanju pridjeva i priloga kojim se u usporedbi izriče veći stupanj posjedovanja koje osobine ili svojstva

• kondicional

  pogodbeni način

• kondicional drugi

  pogodbeni način koji se tvori od kondicionala prvoga pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

• kondicional prvi

  pogodbeni način koji se tvori od nenaglašenoga aorista pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

• korijen

  najmanji zajednički dio svih riječi koje pripadaju istoj tvorbenoj porodici

• kosa crta

  pravopisni znak ( / ) koji se piše pri odvajanju sadržaja koji označuju jednu od mogućnosti, označivanju uključenosti obiju sastavnica, označivanju prijelaza jednoga razdoblja u drugo te administrativnome zapisu između brojčanih i slovnih oznaka ili podataka

• kosi padeži

  svi padeži osim nominativa i vokativa

• kratica

  skraćena riječ ili više riječi u pisanju

L

• leksikalizacija

  postupak kojim nastaje nova riječ

• lice (osoba)

  kategorija koja označuje govoritelja, sugovoritelja ili onoga o kojemu se govori ili ono o čemu se govori

• lokativ

  padež koji odgovara na pitanja O kome?, O čemu?

M

• množina

  gramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o više primjeraka onoga što označuje ta riječ

• morfologija (oblikoslovlje)

  grana gramatike koja proučava oblike riječi

• morfonološko pravopisno načelo

  načelo u kojemu se poštuje glasovni sastav morfema, tj. ne provode se glasovne promjene na granici morfema

N

• nadimak

  ime koje zamjenjuje pravo ime ili se upotrebljava uz njega, stječe se u društvu zahvaljujući kakvoj osobini

• naglasak

  1. isticanje jednoga sloga u riječi silinom, duljinom i visinom tona

  2. znak kojim se bilježi izgovor riječi

• naglasnica (naglašena riječ)

  riječ koja ima svoj naglasak

• naglašavati

  obilježavati riječi naglaskom

• nastavak

  dio riječi koji se nalazi iza osnove

• navod

  tekst ili dio teksta doslovno prenesen iz koje veće cjeline

• navodnici

  pravopisni znak kojim se označuje početak ili kraj teksta koji se navodi doslovno ili kojemu se daje drugo značenje ili kojim se označuje da se riječ ispred i iza koje stoji uzima u prenesenome značenju, da ne pripada standardnomu jeziku ili da je riječ o imenu; uvijek se upotrebljava u paru ( „ ” )

• navođenje

  doslovno prenošenje teksta ili dijela teksta iz koje veće cjeline

• naziv

  stručni izraz za određeni pojam

• nenaglasnica (nenaglašena riječ)

  riječ koja nema svoj naglasak

• neodređeni pridjev

  pridjev kojim se izriče promjenjiva osobina ili svojstvo, a odgovara na pitanje Kakav?

• nepčani suglasnik (palatal)

  suglasnik koji se tvori tako da srednji dio jezika dodiruje nepce

• nepostojani a

  samoglasnik a koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi, a u drugim se oblicima te riječi gubi; glasovna promjena u kojoj dolazi do gubljenja ili pojavljivanja samoglasnika a u nekim oblicima riječi

• nepostojani e

  samoglasnik e koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi, a u drugim se oblicima gubi; glasovna promjena u kojoj dolazi do gubljenja ili pojavljivanja samoglasnika e u nekim oblicima riječi

• nepromjenjiva riječ

  riječ koja se ne može mijenjati po oblicima

• nepunoznačan

  koji ima nesamostalno značenje, značenje koje ovisi o značenju drugih jedinica

• nesvršeni glagol

  glagol kojim se izriče radnja koja traje

• neupravni govor

  govor koji nije izravno upravljen komu

• nezavisnosložena rečenica rečenica

  rečenica složena povezivanjem ravnopravnih surečenica

• niječan

  kojim se što niječe

• niječnica

  čestica kojom se što niječe

• nominativ

  padež koji odgovara na pitanja Tko?, Što?

O

• objekt

  samostalni rečenični dio na koji prelazi glagolska radnja

• oblik

  različit izraz i gramatički sadržaj koji pripada istoj riječi

• oblikoslovlje

  grana gramatike koja proučava oblike riječi

• odmilica (hipokoristik)

  riječ od milja koja se upućuje komu da bi se izrazio osobito blizak odnos s njim

• odraz jata

  ostvaraj jata koji može biti ije, je, e ili i

• određeni pridjev

  pridjev kojim se izriče stalna osobina ili svojstvo, a odgovara na pitanje Koji?

• osnova

  dio promjenjive riječi koji nosi leksičko značenje

• osobno ime (antroponim)

  ime pojedinačne osobe koje se stječe rođenjem

P

• padež

  gramatička kategorija riječi (uz broj i rod) kojom se izriču odnosi imenskih riječi s ostalim riječima u rečenici

• palatalizacija

  glasovna promjena u kojoj se nenepčanici k, g, h, c zamjenjuju nepčanicima č, ž, š ispred e i i

• patronim

  obiteljsko ime izvedeno prema imenu oca ili imenu kojega pretka

• perfekt

  opće prošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

• perifrazno ime (perifraza)

  opisno, najčešće višerječno, ime kojim se zamjenjuje pravo osobno ili zemljopisno ime, a nastaje na temelju bitnih obilježja zemljopisnoga pojma ili osobe na koju se odnosi

• pluskvamperfekt

  pretprošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od perfekta ili imperfekta glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

• pojačajni izraz

  izraz koji služi za pojačavanje ili naglašavanje pojedinih dijelova rečenice

• pojačivač

  izraz koji služi za pojačavanje ili naglašavanje pojedinih dijelova rečenice

• pokrata

  riječ koja se piše velikim slovima nastala kraćenjem najčešće višerječnoga naziva ili imena

• pokriveni r

  glas r kojemu prethodi drugi suglasnik iza kojega nije morfemska granica

• polunavodnici

  pravopisni znak kojim se označuje početak i kraj teksta koji se navodi doslovno ili kojemu se daje drugo značenje, a nalazi se unutar drugoga teksta označenog navodnicima; njime se označuje i početak i kraj značenja koje riječi; uvijek se upotrebljava u paru ( ' ' )

• polusloženica

  riječ nastala združivanjem dviju riječi u jednu pri kojemu svaka riječ zadržava svoj morfološki i naglasni lik

• posuđenica

  riječ ili koji drugi element stranoga podrijetla koji je više ili manje prilagođen jezičnomu sustavu jezika u koji je posuđen

• posvojni pridjev

  pridjev kojim se izriče pripadanje čemu; tvori se s pomoću sufikasa -ov/-ev i -in

• povezivanje

  sklapanje istovrijednih surečenica u vezničku nezavisnosloženu rečenicu

• pozitiv

  prvi stupanj stupnjevanja pridjeva i priloga kojim se izriče posjedovanje koje osobine ili svojstva

• pravopisni znak

  znak koji u pisanome tekstu služi da se odredi kako što treba čitati ili razumjeti i za rastavljanje teksta na rečenice i njihove dijelove

• predikat

  najvažniji rečenični dio koji otvara mjesto svim ostalim samostalnim rečeničnim dijelovima

• prednaglasnica

  riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ iza sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu

• prefiks

  tvorbena jedinica, po podrijetlu najčešće prijedlog, koja se nalazi ispred tvorbene osnove

• prefiksoid

  tvorbena jedinica koja ima značenje cijele riječi i nalazi se ispred tvorbene osnove

• prezent

  sadašnje glagolsko vrijeme

• prezime

  nasljedno obiteljsko ime ili ime koje žena stječe udajom

• pridjev

  promjenjiva riječ kojom se izriče osobina ili svojstvo imenica i koja se mijenja po padežima, broju i rodu

• prijedlog

  nepromjenjiva riječ koja upravlja oblikom imenske riječi uz koju stoji

• prilog

  nepromjenjiva riječ koja se dodaje ili prilaže najčešće glagolima ili pridjevima kako bi se dopunilo ili pobliže odredilo njihovo značenje

• priložna oznaka

  samostalan rečenični dio koji se pridružuje predikatu, a izriče okolnosti vršenja glagolske radnje

• promjenjiva riječ

  riječ koja se može mijenjati po oblicima

• prozodija

  grana fonologije koja proučava i opisuje naglaske, dužinu slogova te intonaciju

• publicistički funkcionalni stil

  stil javnoga priopćavanja kojim se služe novinari i publicisti, stil novina, televizije, radija i internetskih portala

• punoznačan

  koji ima samostalno značenje, značenje koje ne ovisi o značenju drugih jedinica

R

• razgovorni funkcionalni stil

  stil koji služi za potrebe svakodnevnoga sporazumijevanja, a odlikuje se komunikacijskom spontanošću i nepripremljenošću, neusiljenošću, prirodnošću i familijarnošću

• rečenica

  uređeni skup riječi kojim se izražava misaona cjelina, odnosno prenosi potpuna obavijest

• rečenični prilog

  riječi ili skupovi riječi koji se odnose na rečenicu kao cjelinu, izriču stajalište govornika prema sadržaju rečenice i sintaktički ne pripadaju rečenici bez obzira na to gdje se nalaze u rečenici

• riječ

  1. skup glasova (izraz) koji ima značenje (sadržaj) i može stajati samostalno

  2. jedinica teksta koja se nalazi između dviju bjelina

• riječ stranoga podrijetla

  riječ iz jednoga jezika koja se nalazi u drugomu jeziku bez obzira na stupanj prilagodbe tomu jeziku

• rod

  gramatička kategorija riječi (uz broj i padež) koja se očituje u slaganju imenice s pridjevnim riječima

S

• samoglasnik (otvornik)

  glas oblikovan otvorenim, slobodnim prolazom zračne struje pri čemu glasnice titraju

• sibilarizacija

  glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h zamjenjuju suglasnicima c, z, s ispred i

• sintaksa (skladnja)

  grana gramatike koja proučava ustrojstvo jedinica većih od razine riječi

• sklonidba (deklinacija)

  promjena imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva po padežima

• slaganje

  tvorbeni način kojim od dviju osnova i spojnika nastaje jedna riječ

• slog

  najmanja izgovorna jedinica koju čine jedan samoglasnik i jedan suglasnik ili više njih

• slovkanje

  čitanje čega slovo po slovo, izgovaranje čega glas po glas

• slovo

  grafički znak za glas u pismu, znak kojim se zapisuje glas

• složena rečenica

  rečenica koja ima dva ili više predikata

• složenica

  riječ nastala slaganjem

• spojnica

  pravopisni znak ( - ) koji se piše na kraju retka ako se riječ prekida i nastavlja u sljedećemu retku, u polusloženicama i pri sklanjanju pokrata

• sprezanje

  promjena glagola po licima u kojemu vremenu ili načinu

• sprezati

  mijenjati glagol po licima u kojemu vremenu ili načinu

• srastanje

  tvorbeni način u kojemu sudjeluju dvije sastavnice od kojih prva može biti ili osnova ili riječ, a druga je uvijek riječ; između sastavnica nikad ne dolazi spojnik -o-

• srbizam

  riječ ili koji drugi element srpskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu

• stanje

  gramatička kategorija kojom se izriče odnos glagolske radnje prema subjektu u rečenici

• strana riječ

  riječ koja se nalazi u kojemu jeziku, ali ni na koji način nije prilagođena njegovu sustavu

• stupnjevanje

  promjena pridjeva i priloga s obzirom na količinu posjedovanoga svojstva

• subjekt

  samostalni rečenični dio koji označuje vršitelja radnje

• sufiks

  tvorbena jedinica koja se nalazi iza tvorbene osnove

• sufiksacija

  tvorbeni način kojim se iza osnove riječi dodaje tvorbeni nastavak ili sufiks

• sufiksoid

  tvorbena jedinica koja ima značenje cijele riječi i nalazi se iza tvorbene osnove

• suglasnik (zatvornik)

  glas pri čijemu je izgovoru potpuno ili djelomično zatvoren prolaz zračnoj struji

• superlativ

  treći stupanj u stupnjevanju pridjeva i priloga kojim se u usporedbi izriče najveći stupanj posjedovanja koje osobine ili svojstva

• suprotni veznik

  veznik koji povezuje nezavisnosložene suprotne surečenice

• surečenica

  rečenica koja je sastavnica složene rečenice

• sveza (sintagma)

  slijed dviju ili više riječi koje čine sintaktičku i semantičku cjelinu

• svršeni glagol

  glagol kojim se izriče radnja koja je završila

• svršenost

  gramatička kategorija kojom se izriče da je glagolska radnja završila

T

• talijanizam

  riječ ili koji drugi element talijanskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu

• tekstni konektor

  rečenični prilog koji služi za povezivanje rečenica na razini teksta

• titula

  oznaka stručnoga ili znanstvenoga statusa

• točka

  pravopisni znak ( . ) koji stoji na kraju rečenice te iza kratica i rednih brojeva

• točka sa zarezom

  pravopisni znak ( ; ) koji se piše pri jačemu odvajanju od onoga koje označuje zarez, a slabijemu od onoga koje označuje točka

• transkripcija (prezvukovljivanje)

  prikazivanje znakova jednoga pismovnog sustava znakovima drugoga pismovnog sustava u kojemu se uzima u obzir izgovor znakova

• transliteracija (preslovljivanje)

  prikazivanje znakova jednoga slovnog pismovnog sustava znakovima drugoga slovnoga pismovnog sustava

• trotočka (trotočje)

  pravopisni znak ( ... ) koji pokazuje da je tekst namjerno prekinut ili izostavljen

• turcizam

  riječ ili koji drugi element turskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu

• tvorba riječi

  1. grana gramatike koja proučava postanak novih riječi od već postojećih

  2. način postanka novih riječi

• tvorbena osnova

  dio tvorenice koji čuva izraznu i sadržajnu vezu s osnovnom riječju

• tvorenica

  riječ koja se može rastaviti na tvorbene dijelove po uzoru na koje se mogu tvoriti nove riječi

U

• umanjenica

  izvedenica koja znači da je ono što je označeno osnovnom riječju umanjeno ili malo

• upitna rečenica

  rečenica kojom se postavlja kakvo pitanje, a završava upitnikom

• upitnik

  pravopisni znak ( ? ) koji se piše na kraju upitne rečenice

• upitnik s uskličnikom

  pravopisni znak ( ?! ) koji se piše na kraju rečenice kojom se istodobno izražava pitanje i čuđenje, ushit ili oduševljenje

• upravljanje (rekcija)

  svojstvo glagola, pridjeva i prijedloga da otvaraju mjesto drugim riječima u određenome padežu

• upravljati

  otvarati mjesto drugim riječima u određenome padežu

• upravni govor

  govor koji je izravno upravljen komu

• usklična rečenica

  rečenica kojom se izražava kakav osjećaj, zapovijed ili zabrana, a završava uskličnikom

• uskličnik

  pravopisni znak ( ! ) koji se piše na kraju usklične i zapovjedne rečenice te iza vokativa

• uskličnik s upitnikom

  pravopisni znak ( !? ) koji se piše na kraju rečenice kojom se izražava istodobno čuđenje, ushit ili oduševljenje i pitanje

• usklik

  nepromjenjiva riječ kojom se izražavaju različiti osjećaji ili oponašaju zvukovi iz prirode

• uspravno nabrajanje

  nabrajanje pri kojemu se riječi, više riječi ili rečenice nabrajaju svaka u novome retku i iza njih se ne piše zarez

• uvećanica

  izvedenica koja znači da je ono što je označeno osnovnom riječju uvećano ili veliko

V

• veznik

  nepromjenjiva riječ kojom se povezuju riječi, skupine riječi ili rečenice

• vid

  gramatička kategorija glagola kojom se izriču razlike u trajanju određene radnje

• višečlan

  koji se sastoji od više sastavnica koje ne moraju nužno biti riječi

• višerječan

  koji se sastoji od dviju ili više riječi

• vokativ

  padež dozivanja, pojavljuje se uz usklike, npr. Ej!, Oj!

• vrijeme

  gramatička kategorija glagola kojom se izražava odnos prema onome što je bilo, što je sada ili što će biti

Z

• zagrade

  pravopisni znak ( ( ) ) kojim se označuje dopunjavanje, objašnjavanje i posebno isticanje jednoga dijela teksta i služi za skraćeno označivanje dvostrukih likova istoznačnih riječi; uvijek se pojavljuje u paru

• zamjenica

  promjenjiva riječ kojom se zamjenjuje koja druga imenska riječ

• zanaglasnica

  riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ ispred sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu

• zarez

  pravopisni znak ( , ) kojim se označuje inverzija rečeničnih dijelova ili surečenica, suprotnost, umetanje ili naknadno dodavanje te kojim se odjeljuju desetinke od cijeloga broja

• zavisna surečenica

  surečenica u zavisnosloženoj rečenici čiji je sadržaj podređen sadržaju glavne surečenice u koju se uvrštava

• zavisnosložena rečenica

  rečenica složena od dviju ili više surečenica koje nisu ravnopravne, nego sadržaj jedne surečenice ovisi o sadržaju druge surečenice

• zemljopisno ime (toponim)

  ime kakva zemljopisnoga područja (kontinenta, države, kopnene površine, naseljenoga mjesta, dijela naseljenoga mjesta, vode, gore ili pokrajine)

• zijev (hijat)

  uzastopni ostvaraj dvaju samoglasnika

• znanstveni funkcionalni stil

  najstroži funkcionalni stil standardnoga jezika koji je u potpunosti u službi logičke organizacije sadržaja i njezina izraza, stil znanstvenih radova, monografija i školskih udžbenika

• zubni suglasnik (dentalni suglasnik)

  suglasnik u čijemu oblikovanju sudjeluju donja usna i gornji zubi

• zvjezdica

  pravopisni znak ( * ) koji se stavlja ispred riječi koja je uspostavljena rekonstrukcijom ili ispred nepravilnih riječi ili rečenica

• zvonačnik (sonant)

  suglasnik pri čijemu izgovoru nije potpuno zatvoren prolaz zračnoj struji

• zvučni suglasnik

  suglasnik pri čijemu izgovoru glasnice titraju